punomoćnik
Serbo-Croatian
Etymology
From pȕnomōć.
Pronunciation
- IPA(key): /pûnomot͡ɕniːk/
- Hyphenation: pu‧no‧moć‧nik
Noun
pȕnomoćnīk m (Cyrillic spelling пу̏номоћнӣк)
- plenipotentiary
- proxy (agent or substitute authorized to act for another person)
Declension
Declension of punomoćnik
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | pȕnomoćnīk | pȕnomoćnīci |
| genitive | punomoćnika | punomoćnika |
| dative | punomoćniku | punomoćnicima |
| accusative | punomoćnika | punomoćnike |
| vocative | pȕnomoćnīče | punomoćnici |
| locative | punomoćniku | punomoćnicima |
| instrumental | punomoćnikom | punomoćnicima |
References
- “punomoćnik” in Hrvatski jezični portal