souboj
Czech
Etymology
sou- + boj
Pronunciation
- IPA(key): /sɔʊ̯bɔj/
Noun
souboj m
- fight, duel
Declension
Declension of souboj
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | souboj | souboje |
genitive | souboje | soubojů |
dative | souboji | soubojům |
accusative | souboj | souboje |
vocative | souboji | souboje |
locative | souboji | soubojích |
instrumental | soubojem | souboji |
Further reading
- souboj in Příruční slovník jazyka českého, 1935–1957
- souboj in Slovník spisovného jazyka českého, 1960–1971, 1989