vrime
See also: vrimë
Serbo-Croatian
Alternative forms
- vréme (Ekavian)
- vrijéme (Ijekavian)
Etymology
From earlier *vrěmę, from Proto-Slavic *vermę.
Noun
vrime n (Cyrillic spelling вриме)
- (Chakavian, Ikavian) time; weather
- 1375, N.N., Muka svete Margarite:
- Do ovoga, znaj, vrimena
- ne pogrdim ja imena;
- 1501, Marko Marulić, Judita:
- Evo smo pod članom jur toga vrimena,
- da želimo slanom polahčat brimena.
- 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
- Kad uvečer veće rosa pade,
- i kada on svoje vrime znade
- 1375, N.N., Muka svete Margarite: