samoproglašen
Serbo-Croatian
Etymology
From samoproglašénje.
Pronunciation
- IPA(key): /samoprǒɡlaːʃen/
- Hyphenation: sa‧mo‧pro‧gla‧šen
Adjective
samopròglāšen (definite samopròglāšenī, Cyrillic spelling самопро̀гла̄шен)
- self-declared, self-proclaimed
Declension
indefinite forms
singular | masculine | feminine | neuter | |
---|---|---|---|---|
nominative | samoproglašen | samoproglašena | samoproglašeno | |
genitive | samoproglašena | samoproglašene | samoproglašena | |
dative | samoproglašenu | samoproglašenoj | samoproglašenu | |
accusative | inanimate animate | samoproglašen samoproglašena | samoproglašenu | samoproglašeno |
vocative | samoproglašen | samoproglašena | samoproglašeno | |
locative | samoproglašenu | samoproglašenoj | samoproglašenu | |
instrumental | samoproglašenim | samoproglašenom | samoproglašenim | |
plural | masculine | feminine | neuter | |
nominative | samoproglašeni | samoproglašene | samoproglašena | |
genitive | samoproglašenih | samoproglašenih | samoproglašenih | |
dative | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | |
accusative | samoproglašene | samoproglašene | samoproglašena | |
vocative | samoproglašeni | samoproglašene | samoproglašena | |
locative | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | |
instrumental | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) |
definite forms
singular | masculine | feminine | neuter | |
---|---|---|---|---|
nominative | samoproglašeni | samoproglašena | samoproglašeno | |
genitive | samoproglašenog(a) | samoproglašene | samoproglašenog(a) | |
dative | samoproglašenom(u/e) | samoproglašenoj | samoproglašenom(u/e) | |
accusative | inanimate animate | samoproglašeni samoproglašenog(a) | samoproglašenu | samoproglašeno |
vocative | samoproglašeni | samoproglašena | samoproglašeno | |
locative | samoproglašenom(e/u) | samoproglašenoj | samoproglašenom(e/u) | |
instrumental | samoproglašenim | samoproglašenom | samoproglašenim | |
plural | masculine | feminine | neuter | |
nominative | samoproglašeni | samoproglašene | samoproglašena | |
genitive | samoproglašenih | samoproglašenih | samoproglašenih | |
dative | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | |
accusative | samoproglašene | samoproglašene | samoproglašena | |
vocative | samoproglašeni | samoproglašene | samoproglašena | |
locative | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | |
instrumental | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) | samoproglašenim(a) |
References
- “samoproglašen” in Hrvatski jezični portal