rikkoja
Finnish
Etymology
rikkoa + -ja
Pronunciation
- IPA(key): /ˈrikːojɑ/, [ˈrikːo̞jɑ]
- Rhymes: -ikːojɑ
- Syllabification(key): rik‧ko‧ja
Noun
rikkoja
- breaker (one who breaks)
Declension
Inflection of rikkoja (Kotus type 10/koira, no gradation) | |||
---|---|---|---|
nominative | rikkoja | rikkojat | |
genitive | rikkojan | rikkojien | |
partitive | rikkojaa | rikkojia | |
illative | rikkojaan | rikkojiin | |
singular | plural | ||
nominative | rikkoja | rikkojat | |
accusative | nom. | rikkoja | rikkojat |
gen. | rikkojan | ||
genitive | rikkojan | rikkojien rikkojainrare | |
partitive | rikkojaa | rikkojia | |
inessive | rikkojassa | rikkojissa | |
elative | rikkojasta | rikkojista | |
illative | rikkojaan | rikkojiin | |
adessive | rikkojalla | rikkojilla | |
ablative | rikkojalta | rikkojilta | |
allative | rikkojalle | rikkojille | |
essive | rikkojana | rikkojina | |
translative | rikkojaksi | rikkojiksi | |
instructive | — | rikkojin | |
abessive | rikkojatta | rikkojitta | |
comitative | — | rikkojineen |
Possessive forms of rikkoja (type koira) | ||
---|---|---|
possessor | singular | plural |
1st person | rikkojani | rikkojamme |
2nd person | rikkojasi | rikkojanne |
3rd person | rikkojansa |