punoljetnik
Serbo-Croatian
Alternative forms
- (Ekavian): pȕnoletnīk
Etymology
From pȕnoljetan.
Pronunciation
- IPA(key): /pûnoʎetniːk/
- Hyphenation: pu‧no‧ljet‧nik
Noun
pȕnoljetnīk m (Cyrillic spelling пу̏нољетнӣк)
- person above the age of majority; adult
Declension
Declension of punoljetnik
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | punoljetnik | punoljetnici |
| genitive | punoljetnika | punoljetnika |
| dative | punoljetniku | punoljetnicima |
| accusative | punoljetnika | punoljetnike |
| vocative | punoljetniče | punoljetnici |
| locative | punoljetniku | punoljetnicima |
| instrumental | punoljetnikom | punoljetnicima |
References
- “punoljetnik” in Hrvatski jezični portal