kiptjeti
Serbo-Croatian
Alternative forms
- (Ekavian): kìpteti
Pronunciation
- IPA(key): /kǐptjeti/
- Hyphenation: kip‧tje‧ti
Verb
kìptjeti impf (Cyrillic spelling кѝптјети)
- (intransitive) to seethe, boil (also figuratively)
Conjugation
Conjugation of kiptjeti
Infinitive: kiptjeti | Present verbal adverb: kíptēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: kípćēnje | ||||
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | kiptim | kiptiš | kipti | kiptimo | kiptite | kipte | |
Future | Future I | kiptjet ću1 kiptjeću | kiptjet ćeš1 kiptjećeš | kiptjet će1 kiptjeće | kiptjet ćemo1 kiptjećemo | kiptjet ćete1 kiptjećete | kiptjet će1 kiptjeće |
Future II | budem kiptio2 | budeš kiptio2 | bude kiptio2 | budemo kiptjeli2 | budete kiptjeli2 | budu kiptjeli2 | |
Past | Perfect | kiptio sam2 | kiptio si2 | kiptio je2 | kiptjeli smo2 | kiptjeli ste2 | kiptjeli su2 |
Pluperfect3 | bio sam kiptio2 | bio si kiptio2 | bio je kiptio2 | bili smo kiptjeli2 | bili ste kiptjeli2 | bili su kiptjeli2 | |
Imperfect | kipćah | kipćaše | kipćaše | kipćasmo | kipćaste | kipćahu | |
Conditional I | kiptio bih2 | kiptio bi2 | kiptio bi2 | kiptjeli bismo2 | kiptjeli biste2 | kiptjeli bi2 | |
Conditional II | bio bih kiptio2 | bio bi kiptio2 | bio bi kiptio2 | bili bismo kiptjeli2 | bili biste kiptjeli2 | bili bi kiptjeli2 | |
Imperative | — | kipti | — | kiptimo | kiptite | — | |
Active past participle | kiptio m / kiptjela f / kiptjelo n | kiptjeli m / kiptjele f / kiptjela n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. |