kandilo
Serbo-Croatian
Etymology
Borrowed from Old Church Slavonic канъдило (kanŭdilo), from Ancient Greek κανδήλη (kandḗlē), from Latin candela (“candle”).
Pronunciation
- IPA(key): /kǎndilo/
- Hyphenation: kan‧di‧lo
Noun
kàndilo n (Cyrillic spelling ка̀ндило)
- (chiefly Eastern Orthodoxy) A vigil lamp; a cresset, usually hanging and richly decorated, containing a floating wick fed by oil, which is placed before icons and altars.
- 1844, Ljudevit Gaj, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, Vol. 10, No. 42:
- U jednom kutu visila je jednostavna bezuresna ikona, pred kojom je gorelo malo kandilo.
- In one corner hung a plain undecorated icon, before which burned a small vigil lamp.
- U jednom kutu visila je jednostavna bezuresna ikona, pred kojom je gorelo malo kandilo.
- 1844, Ljudevit Gaj, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, Vol. 10, No. 42:
Declension
Declension of kandilo
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | kandilo | kandila |
genitive | kandila | kandila |
dative | kandilu | kandilima |
accusative | kandilo | kandila |
vocative | kandilo | kandila |
locative | kandilu | kandilima |
instrumental | kandilom | kandilima |
References
- Pero Budmani, editor (1892-1897), “kàndilo”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (in Serbo-Croatian), volume 4, Zagreb: JAZU, page 818
- “kandilo” in Hrvatski jezični portal