cvitje

cvitje

Serbo-Croatian

Alternative forms

• (Ijekavian, standard): cvijȇće
• (archaic) cvijetje
• cviće

Noun

cvitje n pl (collective, singular cvit)

1. (archaic, Chakavian, Ikavian) flowers
   • Late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:

     Sa mnom se jur vrati na drago prolitje,

     Oh, lipo t' sad cafti razliko sve cvitje!

   • 1501, Marko Marulić, Judita:

     Uza nje konjusi sve piši potiču,

     ter od cvitja busi za klobuk zatiču.

   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     Naprijed jesen i prolitje

     sred gizdavijeh perivoja

     vječno voće, vječno cvitje

     združi u slavah od pokoja.

   • 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:

     Obučem rumeno na poklon mi dano,

       zlatom navezeno ruho, cvitjem tkano.

     Šareno od cvitja čudo u njemu siva,

       kao da primalitja cvate dika živa.