cičati

cičati

Serbo-Croatian

Etymology

From cȉjū, onomatopoeic in origin.

Verb

cìčati impf (Cyrillic spelling цѝчати)

1. (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     kad gospođe ugrabljene,

     budući se osvijestile,

     svu u glase sjedinjene

     tuže, ciče, plaču, cvile.

   • 1724, Ignjat Đurđević, Suze Marunkove:

     Ah pridaj se na ove riči,

     dzidzaniju pusti iz glave,

     gdi mâ duša plače i ciči

     kako crnjelj vrh žerave,

     o djevojko prem neumana,

     tvrđa od Toste i Ograna.

   • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:

     Fali Boga što nije opaka,

     jer je, momče, zla žena ovaka:

     kada njojzi nije što po ćudi,

     ne stidi se ni poštenih ljudi,

     nego viče i po kući buči,

     lupa vrati, kao vrag se muči,

     ciči, ječi, pak oda zla plače,

     kune, grdi i po kući skače.

   • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:

     I uzdiše, pišti, ciči, hripi,

     A pak grabi sad krste, sad Turke,

     Ter im svojijem ruhom oči veže.

   • 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:

     Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.

Conjugation

Conjugation of cičati

Infinitive: cičati		Present verbal adverb: cìčēći		Past verbal adverb: —		Verbal noun: cìčānje
Number		Singular			Plural
Person		1st	2nd	3rd	1st	2nd	3rd
Verbal forms		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Present		cičim	cičiš	ciči	cičimo	cičite	ciče
Future	Future I	cičat ću1 cičaću	cičat ćeš1 cičaćeš	cičat će1 cičaće	cičat ćemo1 cičaćemo	cičat ćete1 cičaćete	cičat će1 cičaće
	Future II	bȕdēm cičao2	bȕdēš cičao2	bȕdē cičao2	bȕdēmo cičali2	bȕdēte cičali2	bȕdū cičali2
Past	Perfect	cičao sam2	cičao si2	cičao je2	cičali smo2	cičali ste2	cičali su2
	Pluperfect3	bȉo sam cičao2	bȉo si cičao2	bȉo je cičao2	bíli smo cičali2	bíli ste cičali2	bíli su cičali2
	Imperfect	cičah	cičaše	cičaše	cičasmo	cičaste	cičahu
Conditional I		cičao bih2	cičao bi2	cičao bi2	cičali bismo2	cičali biste2	cičali bi2
Conditional II4		bȉo bih cičao2	bȉo bi cičao2	bȉo bi cičao2	bíli bismo cičali2	bíli biste cičali2	bíli bi cičali2
Imperative		—	ciči	—	cičimo	cičite	—
Active past participle		cičao m / cičala f / cičalo n			cičali m / cičale f / cičala n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.   * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse in many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

Related terms

• cȉknuti pf

Further reading

• “cičati” in Hrvatski jezični portal